U Jedinstvenoj kadetskoj ligi HKS-a u kojoj igra kadetska ekipa KK Međimurje Čakovec, prvenstvo je stiglo do polovice prve dionice u kojoj su naši kadeti odigrali pet utakmica sa svih pet kandidata za Final Four i nažalost doživjeli sve po redu uvjerljive poraze.
Raspored nas nije mazio jer smo po redu igrali sa: Cibonom, Zadrom, Sonik Puntamikom, Cedevitom Junior iu subotu u Zagrebu protiv Bosca.
S ekipama koje su daleko najbolje u Hrvatskoj, selekcionirane i u svojim redovima imaju fizičku moć i prosjeku desetak cm više igrača, veliki broj hrvatskih reprezentativaca, tako da porazi s pedesetak razlike nisu neočekivani. Štoviše, neki su predviđali da će porazi biti još teži, međutim, to se ipak nije dogodilo. Dapače, da nemamo problema s ozljedama i koronavirusom sigurno bi to bilo još bolje, ali što je tu, mora se igrati i bez onih koji nema zbog više sile.
U subotu je na rasporedu u sklopu 6. kola bilo je naše gostovanje u Zagrebu kod Bosca. Osim kapetana Marčeca koji se polako oporavlja od teške operacije koljena, izvan stroja ostao je za ovu utakmicu Beuk, još jedan bek šuter i naš najbolji strijelac u prethodne četiri utakmice.
Usprkos tome, raspoloženo i motivirano krenuo je naš sastav u subotnjoj utakmici u Zagrebu, protiv kluba koji odnedavno nosi ime salezijanskog crkvenog reda te brani naslov kadetskog prvaka Hrvatske iz prošle sezone. Odigrali su naši kadeti najboljih 10 minuta na ovom prvenstvu.
Odlično je funkcionirala obrana Međimurja, domaći su bili ograničeni na teške šutove ili pak ih uopće nisu stigli uputiti. Tako smo po prvi put jednoj punoj jakoj momčadi uspjeli iz kontranapada postići nekoliko laganijih poena, a napad je bio organiziran i strpljiv do faule ili izgrađene pozicije za šut.
Trener Štef Novak koristio je šest igrača u tom dijelu utakmice: Hren, Rodek, Kranjčec, Horvat, Novak, A. Zember i Zaspan koji su uspjeli držati korak za domaćina, odnosno u 7. minuti voditi čak +5 poena razlike 19-14. Domaći su malo stisnuli u zadnje dvije minute i četvrtina je završila 21-21.
U 2. četvrtini ništa nije mirisalo da bi domaći mogli napraviti ogromnu razliku kao što je to bio slučaj do kraja prvog dijela. Naime, prve tri minute naši su i dalje bili „u igri“, zaostatak je bio minimalan -3 u 14. minuti igre 28-25.
Međutim, uslijedio je uragan domaćina u narednih šest minuta u kojoj su naši mladi igrači dobili „poštene batine“ koje suci uopće nisu htjeli vidjeti (nije suđeno najmanje šest-sedam osobnih grešaka uz poneku namjernu domaćeg sastava), a u jednoj akciji ozlijeđen je i drugi naš kapetan Lovro Novak kojeg ovaj tjedan očekuje detaljniji liječnički pregledi koljena i nadamo se ipak tek manja stanka.
Sve to je jako utjecalo na naše igrače kojima se s druge strane sudio „svaki dodir“ protivnika i jednostavno su prestali igrati na visokoj agresivnoj razini, kao što je to bio slučaj ranije.
Suci su jednostavno u potpunosti promijenili kriterij koji su zauzeli u prvoj četvrtini.
Domaći su se uglavnom na brzinu odlijepili u tom razdoblju, pogodili su nekoliko otvorenih trica (izvrsni strijelci Vušak i Kos), zabili brdo laganih koševa, slobodnih bacanja i prednost je narasla na gotovo nevjerojatnih +30 u samo nekoliko minuta. Naime, na poluvrijeme je bilo čak 59-29 za domaće.
U trećoj i četvrtoj četvrtini usprkos daljnjem favoriziranju domaćina od strane sudaca, ipak nije bilo tako drastične razlike, tako da je prednost Bosca i dalje rasla, ali ipak je razlika bila puno prihvatljivija -10 koševa u obje četvrtine, za konačnih ipak previsokih 107- 55 za domaćina.
U našim redovima najraspoloženiji je bio Franjo Kranjčec s 11 koševa i 6 skokova i 3 asistencije, dok su Horvat, Rodek i A. Zember zabili po 9 koševa.
Rezultati 6. kola: Bosco – Međimurje 107-55, Šibenka – Vrijednosnice Osijek 100-77, Sonik – Zadar 54-53, Stoja – Marsonija 79-84 i Cedevita – Cibona 80-90.
Uz nekoliko odgođenih utakmica među kojima je i ona između Međimurja i Šibenika, nakon šest odigranih nepotpunih kola na tablici vodi Cibonu sa svih 6 pobjeda i 12 bodova, ispred Sonik Puntamike i Zadra koji imaju 10, Cedevita i Bosco osvojili su 9, Marsonia ima 8 , Stoja i Šibenka imaju po 6, dok su na početku Vrijednosnice Osijek sa 6 i naše Međimurje s 5 bodova i obje ekipe za sad nemaju pobjedu.
Bez obzira na sve, utakmica protiv Bosca donijela je osim „škole“ igranja jakih i tvrdih utakmica i puno toga drugog dobroga za naš tim.
To je da se Franjo Kranjčec vratio na parket kao da uopće nije bilo nezgodno ozljede leđa, da se naše podravsko pojačanje Aleksandar Zember u potpunosti uklopio u sastav, da su Hren i Rodek sve bolji u organizaciji igre, ali i šutu, da naš „najiskusniji“ Jakov Horvat polako, ali sigurno namješta ruku (uz malo više koncentracija u igri na oba smjera), da je Lovro Novak naš najbolji skakač, a nadamo se da ozljeda nije ozbiljna i da će nakon povratka i zabijati više nego do sada, da je Zaspan vrlo koristan očekuje u obrani, da isto tako od Balenta kad se „probudi“ do kraja, da 14-godišnji Šarić i Šimunićizvrsno koriste svoju minutu u borbi s tri godine starijima od sebe, uz borbenost Kuqija i Fabijana Zembera kad dobiju svoju minutu da zaigraju. Tu je naravno i naš najbolji strijelac u prve četiri utakmice Lovro Beuk, kojeg nije bilo u Zagrebu i za koji se nadamo da će tijekom ovog tjedna izaći iz izolacije i da će biti na raspolaganju već za sljedeću utakmicu.
Sve ovo pišemo jer su pred kadetima Međimurja četiri utakmice s ipak ravnopravnijim suparnicima nego je to bio slučaj do sada. Međutim, do prvih bodova neće se moći doći bez „krvavih koljena“.
Slijede protivnici koji igraju na što bolji rezultat (treneri koriste uglavnom pet-šest igrača, za razliku od nas koji imaju za cilj da ovu ligu i protivnike osjete svi, posebno u utakmicama koje se nisu mogle dobiti, kao što je bio slučaj do sada) i koji već uglavnom imaju upisane bodove u međusobnom srazu kad ne igraju s najboljima u ligi.
Najprije slijedi u subotu 26. veljače Stoja od 16 sati u Ivanovcu. Mladi Puljani koji kao i mi igraju uglavnom s igračima koji su rođeni 2006. imaju dvije pobjede protiv izravnih konkurenata (Šibenke i Vrijednosnica Osijek), ali su pomalo iznenađujuće izgubili u prošlom kolu kod kuće u Puli od Marsonije.
Na našoj je ekipi da u ove četiri utakmice (Stoja, Marsonija, zaostala protiv Šibenke (nedjelja 6. ožujka) i Vrijednosnice Osijek) pokazala svoje najbolje lice i pokušala osvojiti što više bodova.
Trener Novak u utakmicama koje slijede sigurno će imati malo drugačiji taktiku nego je to bio slučaj do sada, jer ide se po prve bodove, tako da će igrati oni koji su najraspoloženiji tog dana i neće biti tako velika rotacija kao što je bio slučaj u prethodnim utakmicama.
Nadamo se da će na svakoj od predstojećih utakmica biti barem tri četiri dobro raspoloženih igrača koji nas uz podršku ostalih mogu odvesti do pobjede.